среда, 23. децембар 2009.

Koliko ja pratim zavarivanje aluminijuma...:

1
) stvarno je najjeftinije tanke limove zalemiti zicom u kojoj se nalazi topitelj. Perfektna zica (sa kojom dobar majstor moze lemljenjem napraviti nepropusan i cvrst spoj na cevima klima uredjaja za kola) je cca 120 EUR+PDV za 1 kg. Sa tih 1 kg dobar majstor moze da napravi puno spojeva i para...
2) mislim da je jedan profesionalni HF AC/DC TIG aparat 230 A oko 280000 din+PDV. Vredi! Zavaruju se i tanki limovi i deblji. Mana je sporost i perfektna vestina majstora... Cena wolfram elektrode 100- 200 din/kom zavisno od precnika. Cena Al TIG zice je cca 8-15 EUR/kg zavisno od legure i precnika...

3) Cena pulsnog MIG invertora, da vredi stvarno, je cca 5000-8000 EUR... Cudo od aparata... Cena zice na koturu je 10-15 EUR/kg zavisno od legure i precnika... I idiot moze lepo da odradi aluminijum, verujte...

4) Verovali ili ne probao sam puno malih invertora (do 150A) i NIJEDAN ne moze lepo da topi aluminijumsjku oblozenu elektrodu... Za razliku od njih stari rotacioni aparati kao i stari ispravljaci to rade bez problema. Potrebno je ipak kupiti kvalitetnu elektrodu, cca 3000 din/kg...

- morate identifikovati osnovni materijal (aluminijum postoje: tzv cist auminijum, duraluminijum, sa manganom, sa silicijumom, sa magnezijumom, sa Si+Mg, sa zinkom). Prema osnovnom materijalu se bira prava zica ili elektroda. Ne mozete bas sa svakom zicom popraviti klipove od Fice... Zatim treba zagrejati osnovni materijal i zavariti...

- zavarivanje nerdjajuceg celika (stainless Steel) je decja igra u odnosu na zav. aluminijuma... Identifikuj osnovni materijal, kupi odgovarajucu elektrodu, nema grejanja, elektrode se lepo liju i tope... bez problema i straha!

- nema smisla biti amater i baviti se zavarivanjem aluminijuma, ali ako bas mora, onda autogeno sa punjenom zicom ili REL zavarivanje oblozenom elektrodom na starom ispravljacu... Uz malo truda, mozda se i nauci... 


Autor Dragan BG

Zavarivanje pocinkovanih limova u Mig/Mag postupku

Zavarivanje pocinkovanih limova u Mig/Mag postupku

Prvo da ti odgovorim kako se trenutno u Evropi zavaruju pocinkovani limovi.
Robotima, koristeci 0.8 mm ili 1.0 mm bronzanu zicu u klasi CuSi3, u argonu, u pulsu... I to je nacin kako mi u firmi zavarujumo limariju na nasim kolima. Aparat vredi 7000-8000 EUR, argon bar 2 puta skuplji od CO2, a zica CuSi3 kosta oko 20 EUR/kg... Kad se ima, moze se...
Pokusacu da ti odgovorim sto iz prakse a sto teoretski jer nikada crnom zicom, na hobi aparatu, u CO2 gasu nisam radio.

- Za debljine 0.7 mm -1.0 mm, prvi izbor je upravo 0.6 zica. Zica 0.8 mm ide od 0.9- npr. 1.3 mm (moze i vise ali nema smisla jer je bolje uzeti 1.0 zicu). Uz aparat koji ima podesavanje impedanse, u mesavini gasa, zica 0.8 mm, moze i 0.8 mm debljinu lima da odradi.
- Za zicu 0.6 mm, parametri su 2.5-3.2 m/min, i 17-18V, za CO2 gas. Za debljinu lima 0.8 mm, poceti sa 3.0 m/min i 17V, pa fino podesiti ako neko ima mogucnost. Brzina zavarivanja, tj brzina guranja pistolja, bi trebalo da bude 4-5 mm/s (ovo je teoretski podatak, nisam ga proverio u praksi). Pistolj guraj, nemoj da ga vuces.
- Protok gasa 6-7 l/min. Ako si u zatvorenom, dovoljno je 6 l/min, ako si napolju povecaj.
- Ne mogu na netu da nadjem sliku Varmig1400 ali pretpostavljam da ima bar 3 podesavanja napona. Moras da pitas nekoga ko zna tacno ili da vidis na plocici aparata koji je opseg radnog napona, pa vidi koliko podesavanja ima, pa napravi linearnu podelu. (ako pise 16-20V, a ima tri podeoka, sledi prvi je 16V, zadnji je 20V a srednji je izmedju tj 18V).
- Dizna i treba da viri van sobe za par milimetara za ovu vrstu zavarivanja, tzv zavarivanje kratkim lukom tj kratkom spojem. To ti smeta jer si jos uvek nevest pa sagorevas dizne, ali ima smisla jer je broj kratkih spojeva veci i manje je prstanje. Prepust zice treba da ti je oko 5 mm i plus koliki je luk. Dok vezbas, gledaj u rastopljeni metal i ovih 5 mm i pocni da ih kontrolises. Brzo ces ovladati vestinom.
- Gledaj da ne sastavljas limove vec da napravis preklop. Tako ces ih teze progorevati.
- Najcesce korisceni nacin da se izbegne progorevanje je zavarivati (ako se moze) u vertikalnom polozaju i to nadole.
- Probaj malkice ali samo malkice da setas cik-cik. Na taj nacin odvodis toplotu sa mesta zavarivanja. Ovo vazi kada imas suceoni sastav, tj kada ne mozes da napravis preklop. Dalje, postoji trik da zavarujes 5-6 mm, pa stanes 1 sekund, pa opet nastavis.


- Vac60 je OK zica, ja jedino ne preporucujem PIVU60.
- Ako koristis mesavinu gasova, dobices manje prstanje, manji unos toplote i laksu kontrolu rastopljenog metala i brze ces raditi. Rad sa mesavinom je sigurno bolji ali neisplativ za auto-limariju. Mozes da koristis argon iz jedne boce a CO2 iz druge ali ti treba mesac, koji kosta npr 500Eur. TO je je neisplativo. Gas koji bi unosio najmanje toplote bi bio onaj sa 4-5% o2 i ostalo argon. Oksidacija bi bila ogromna ali se pitam da li bi to i koliko stetilo ako prodjes brusilicom ili smirglom preko. Ipak je za ovu svrhu najjeftinije resenje CO2 gas.
- Aluminijum taj tvoj aparat ne moze da radi, a nerdjajuci celik ili ne moze ili tesko. Da ne elaboriram previse.
- Postoji nacin da kontrolises protok gaasa iako nemas protokomer na reducir ventilu, a to je dakupis protokomer u obliku staklene providne cevi, sa skalom i kuglicom u njoj. Mislim da kosta oko 5 EUR kod ovih sto prodaju gasove i opremu. Stavis tu cev na sobu pistolja, pustis gas i kolko ti podigne kuglicu ocitas na skali i znas gde si.
- Kao i svim zavarivanjima deformacije lima su neizbezne i kod MIG-a. To se donekle ublazava. Cestim pripojima (na svakim 20 mm), povlacenjem kratkih zavara npr ne duze od 15-20 mm. Mislim da je 15-20 mm u jednom cugu sasvim dovoljno, 40 mm je mozda previse. Dalje ako treba da zavaris npr 300 mm, podeli ih u segment od po npr 30-40 mm, pa zavaruj jedan ovde, drugi tamo itd. Strucno bi rekli zavaruj "povratnim korakom na preskok".
- treba da znas da maska nema funkciju samo da zatamnjuje vec i da filtrira ultravioletnu svetlost koja se ne vidi ali sagoreva i kozu i oci. Pitanje je kolko jeftina maska to radi dobro. Ali ako nisi profesionalac, verujem da je OK ta od 80 EUR, a u svakom slucaju je neohodna jer moras da vidis gde pozicioniras pistolj pri pocetku zavarivanja. Ko je profesionalac, taj ne treba da se igra sa svojim ocima, taj treba da kupi masku od 250EUR...



Autor Dragan BG

Navarivanje sta je i nacini

Navarivanje

je proces nanošenja slojeva metala na radne površine nekih delova radi povećanja njihove otpornosti na habanje, udarni pritisak i druga opterećenja.Navarivanje se uglavnom koristi za reparaturu habajućih cilindričnih mašinskih elemenata, mada se može koristiti i pri izradi novih delova. Skoro svi bitni postupci zavarivanja mogu se primeniti i za navarivanje.


Gasno-plameno navarivanje

Primenom ovog postupka postiže se odnos mešanja do 1%. Lako se upravlja gorionikom tako da se navar može naneti na male površine. Gorinik poseduje sud u kome se nalazi dodatni materijal u obliku praha. Debljina navarenog sloja iznosi od 0,05 do 3 mm, a brzina polaganja navara 0,5 kg/h.



Ručno elektrolucno navarivanje

Ovaj se proces korsiti za kabaste i teške delove gde se navarivanje vrši na terenu, odnosno na mestu gde su ti delovi instalirani. Cena oprema za navarivanje je niska. Odnos mešanja kreće se od 10 do 30%, a debljina navara iznad 3 mm. Često je u ovom postupku potrebno predgrevanje osnovnog materijala čime se smanjuje tvrdoća ali se izbegavaju naprsline u navaru. Dodatni materijal je obložena elektroda (najčešće bazična). Navar se zavisno od izbora elektrode može brusiti.


Poluautomatsko navarivanje punjenom žicom

Posebno efikasan vid elektrolučkog navarivanja punjenom žicom je vrlo efikasan vid reparature. Koriste se aparati za REL ili MAG-MIG zavarivanje sa dodavačem žice i polikabelom. Gola žica namotana je na kotur, a zaštitna obloga nalazi se u jezgru žice. Žica je po hemijskom sastavu legura gvožđa sa visokim sadržajem elemenata koji prave karbide koji daju navaru otpornost na habanje. Nakon nanošenja navara javlja se troska u vidu tankog sloja koji se lako odvaja. Brzina polaganja navara je velika što utiče na produktivnost. Nedostatak je velika struja i samim tim i zračenje koje utiče na zavarivača pri dugotrajnom radu.


TIG navarivanje

Ovaj tip navarivanja nudi nekoliko pogodnosti u odnosu na ostale metode: proces može biti ručni, poluautomatski i automatski. Luk je gladak i oslobođen troske. Dodatni materijal može biti žica ili šipka. Međutim TIG navarivanje ima i nedostke: odnos mešanja kreće se 2 do 40% ali obično 10%. Argon i helijum su skupi, a brzina navarivanja je mala. Zbog toga se TIG navarivanje koristi samo za delove malih gabarita.


Navarivanje pod prahom EPP

U praksi se dosta koristi zbog visoke produktivnosti i visokog kvaliteta izvedenih navara. EPP navarivanje se najčešće primenjuje za navarivanje velikih ciindričnih delova. Navarivanje se izvodi neprekidnim procesom uz obtno kretanje dela koji se navaruje kao glavnog kretanja i translatornog kretanja navarivačke glave duž ose valjka kao pomoćnog kretanja.


Navarivanje plazmom

Ovaj postupak je najbolji ako se uzme u obzir odnos mešanja i dubina uvarivanja koji su najmanji u odnosu na sve poznate postupke navarivanja. Dodatni materijal se dovodi slično kao kod gasno-plamenog postupka navarivanja ili se nanosi pre navarivanja, pa se zatim stapa mlazom plazme. Navarivanje se izvodi jednosmernom strujom prave polarnosti. Jednim prolazom se može naneti navar debljine 0,25 mm i širine 6 mm. Moguće je postići brzinu navarivanja veću od 50 cm/min. Nedostaci ovog postupka su: visoka cena opreme, potrebna veština navarivača i teškoće pri radu na terenu.

Električni luk

Električni luk

Električni luk predstavlja stabilno električno pražnjenje, odnosno usmereno kretanje elektrona kroz jonizovan gas. Gas je jonizovan kada u njemu postoje elektroni i joni koji usmerenim kretanjem omogućavaju protok struje.
Kod ručnog elektrolučnog zavarivanja (REL / E postupak) električni luk uspostavlja se kratkim spojem, odnosno dodirom elektrode o osnovni materijal (metal). Usled mikroskopskih neravnina na dodirnim površinama elektrode i osnovnog materijala uspostavlja se protok struje kroz izuzetno malu kontaktnu površinu, pri čemu je gustina struje veoma velika, te se osnovni materijal i dodatni materijal (elektroda) tope gotovo trenutno, a delimično čak i isparavaju. Nakon nekoliko trenutaka elektroda se odvaja od osnovnog materijala, a tada dejstvom jakog električnog polja, stvorenog naponom praznog hoda (izvor struje je uključen, ali strujno kolo više nije zatvoreno), atomi nastalih metalnih isparenja (para) gube svoje elektrone koje privlači anoda (pozitivna elektroda), dok preostale delove atoma, odnosno novonastale pozitivne jone privlači katoda (negativna elektroda). Istovremeno dolazi i do termičke jonizacije, kada katoda počinje velikom brzinom da emituje elektrone ka anodi. Emitovani elektroni sudaraju se sa okolnim atomima i molekulima, usled čega dolazi do oslobađanja novih elektrona i nastanka novih jona, čije usmereno kretanje održava električni luk. Za to vreme elektroda se odmiče od osnovnog materijala na dovoljno rastojanje, pogodno za zavarivanje, čime je proces uspostavljanaj električnog luka u potpunosti završen i uspostavljeno je stabilno stanje u kolu koje sačinjavaju izvor struje, elektroda, električni luk i osnovni materijal. Temperatura u električnom luku kod REL postupka dostiže oko šest hiljada stepeni celzijusa, odnosno oko 4200 stepeni na anodi (na osnovnom materijalu) i oko 3600 stepeni na katodi (dodatnom materijalu, tj. elektrodi).

Kako se zavaruje "GUS"

Kako se zavaruje "GUS"
 
Gus (nemacki iskvareni naziv za liveno gvozdje) je uslovno zavarljiv materijal (zavarljiv, ovde znaci da mu se vrate osobine nosivosti koje je imao pre havarije)... Tj uglavnom je zavarljiv je ali ako se ispuni nekoliko zahteva... U retkim slucajevima stvarno je nezavarljiv.

"CO2 postupak" je neprihvatljiv za zavarivanje gusa. Koristi se jedino ponekad u livnicama za popunu livackih gresaka. Razlozi su poznati:
- Gus ima mnogo ugljenika koji prelazi u celik od zice i stvara vrlo tvrdi i krti metal koji se skuplja i bukvalno kida gus pored sebe koji je inace vrlo slab.
- Gus=liveno gvozdje ima strukturu celik+grafit (ugljenik je u formi grafita koji se stvorio vrlo laganim hladjenjem odlivka). Pri zavarivanju dolazi do naglog zagrevanja, i tada ugljenik u zoni pored zavara (tzv Zona Uticaja Toplote=ZUT) migrira u resetku gvozdja, obogacuje je, napreze je itd... Zatim dolazi do naglog hladjenja i taj ugljenik ostaje zarobljen u resetki gvozdja i stvara nesto sto se zove cementit i/ili ledeburit i/ili martenzit tj vrlo tvrdo i krto jedinjenje slicno staklu koje opet pri hladjenju puca...

Najbolje je grejati gusani deo, ali je neprakticno. Ko ce blok da stavlja u pec (nema svako pec), greje je polako na 600C, odrzava temperaturu tokom zavarivanja i posle hladi brzinom od 50C/h...

Zato je razvijen tzv hladni postupak sa elektrodama na bazi nikla, koje se lako pale, unose malo toplote, malo se mesaju sa gusom, ne stvaraju sa ugljenikom vezu vec ga ili odbijaju ili se u njima ugljenik izlucuje bas kao grafit... Postupak je da se prslina iskopa, zabuse krajevi svih prslina, polazu se zavari dugacki najvise 25 mm, vrsi iskivanje tih zavara, pa se ceka dok se mesto zavarivanja ne ohladi ispod 60C, tj da moze ruka da se drzi na tom mestu, pa novi zavar itd... Problem je i poroznost jer obicno svi gusani delovi "popiju" dosta ulja... Zato nekad treba poloziti 1 zavar, pa ako je porozan, prebrusiti ga, pa ponovo na isto mesto...

Najbolje je koristiti elektrode koje u oblozi imaju razne agense za prljavstinu i ulje u gusu... ali one kostaju preko 5000 din/kg. Najlosije elektrode kostaju oko 4200 din/kg.

U vreme kada su se uvozili krsevi od automobila, sa polomljenim blokovima, mnoge sam reparirao za par uvoznika iz Rume i Sapca potpuno uspesno.
Glave, koje su jos i termicki napregnute ne mogu uspesno da se zavaruju niklenim elektrodama vec jedino toplim postupkom (pec, 600C, specijalna istorodna zica i topitelj, zavarivanje na toplo, vrlo lagano hladjenje-preko 24 h...).

U principu blokovi nisu problem, jedino je dosadno a i potrebno je malo znanja. 

Autor Dragan BG

Zavarivanje bolcni

Zavarivanje bolcni
je u stvari elektroorporno zavarivanje pomoću specijalnih aparata
i pištoljaPrednosti zavarivanja bolcni su kvalitet i produktivnost,
i ni sa jednom drugom tehnologijom se to ne bi moglo postići.


Prilikom zavarivanja nije potrebno bušiti, rezati navoj, brusiti niti kružno zavarivati. Zavarivanje bolcni se može vršiti i na veoma tankim materijalima,
a neće se pojaviti ni deformacije niti pregorevanje materijala. Prečnik bolcni se kreće između O2 do O25mm koji se može zavariti ovom tehnologijom. Primena im je veoma široka i obuhvata proizvodnju ormana, liftova, autoindustriju, brodogradnju, odnosno svugde gde je potrebno zavarivanje bolcni sa spoljašnjim-unutrašnjim navojem ili zavarivanje štiftova u bilo kojoj poziciji.

Uslovi zavarivanja bolcni su minimalni i podrazumevaju metalurški čistu, suvu i ravnu površinu, a nedostatak nekih uslova može se nadoknaditi stručnim savetima. Nema dodatnog materijala zbog specijalne izrade bolcni.

Vrste zavarivanja bolcni su: sa paljenjem vrha, sa podignutim paljenjem vrha i rotomat postupak.
Vrste materijala koji se koristi su: čelik, prohron, bakar i aluminijum.

Koliko ja pratim zavarivanje aluminijuma...:

Koliko ja pratim zavarivanje aluminijuma...:

1) stvarno je najjeftinije tanke limove zalemiti zicom u kojoj se nalazi topitelj. Perfektna zica (sa kojom dobar majstor moze lemljenjem napraviti nepropusan i cvrst spoj na cevima klima uredjaja za kola) je cca 120 EUR+PDV za 1 kg. Sa tih 1 kg dobar majstor moze da napravi puno spojeva i para...

2) mislim da je jedan profesionalni HF AC/DC TIG aparat 230 A oko 280000 din+PDV. Vredi! Zavaruju se i tanki limovi i deblji. Mana je sporost i perfektna vestina majstora... Cena wolfram elektrode 100- 200 din/kom zavisno od precnika. Cena Al TIG zice je cca 8-15 EUR/kg zavisno od legure i precnika...

3) Cena pulsnog MIG invertora, da vredi stvarno, je cca 5000-8000 EUR... Cudo od aparata... Cena zice na koturu je 10-15 EUR/kg zavisno od legure i precnika... I idiot moze lepo da odradi aluminijum, verujte...

4) Verovali ili ne probao sam puno malih invertora (do 150A) i NIJEDAN ne moze lepo da topi aluminijumsjku oblozenu elektrodu... Za razliku od njih stari rotacioni aparati kao i stari ispravljaci to rade bez problema. Potrebno je ipak kupiti kvalitetnu elektrodu, cca 3000 din/kg...

- morate identifikovati osnovni materijal (aluminijum postoje: tzv cist auminijum, duraluminijum, sa manganom, sa silicijumom, sa magnezijumom, sa Si+Mg, sa zinkom). Prema osnovnom materijalu se bira prava zica ili elektroda. Ne mozete bas sa svakom zicom popraviti klipove od Fice... Zatim treba zagrejati osnovni materijal i zavariti...

- zavarivanje nerdjajuceg celika (stainless Steel) je decja igra u odnosu na zav. aluminijuma... Identifikuj osnovni materijal, kupi odgovarajucu elektrodu, nema grejanja, elektrode se lepo liju i tope... bez problema i straha!

- nema smisla biti amater i baviti se zavarivanjem aluminijuma, ali ako bas mora, onda autogeno sa punjenom zicom ili REL zavarivanje oblozenom elektrodom na starom ispravljacu... Uz malo truda, mozda se i nauci... 


Autor Dragan BG

Koje elektrode?

Koje elektrode?
Kod zavarivanja oblozenom elektrodom nema nekih strogih pravila, a vestina zavarivaca dolazi do izrazaja mnogo vise nego kod MIG zavarivanja. Ipak neke preporuke za debljinu materijala i precnik elektrode postoje...
Npr:
* Za 1.0-2.0 mm osnovni materijal koristiti elektrode precnika 1.6 (30-45 A) i 2.0 mm (40-60 A),
* Za 2.0-3.2 mm osnovni materijal koristiti elektrode precnika 2.5 (50-75 A),
* Za 3.2-6.0 mm osnovni materijal koristiti elektrode precnika 3.2 (90-130 A),
* Za 5.0-9.5 mm osnovni materijal koristiti elektrode precnika 4.0 (120-180 A),

Ovo je vrlo, vrlo uprosceno, jer postoje preporuke za deblje materijale, da se napr koren radi sa 2.5 elektordom a ostalo da se radi sa precnikom 3.2 ili 4.0 mm... ali to vec zahteva vreme da se sve ispise i objasni...