четвртак, 6. јануар 2011.

TIG zavarivanje korak po korak





TIG tehnika zavarivanja
U zavarivački pištolj ili plameniki uvučena je nepotrošiva volframova elektroda koja formira električni luk za topljenje metala. TIG plamenik može bit hladjen vodom ili vazduhom. Keramička dizna usmerava gas prema rastopu. Volframova elektroda je špicasto zašiljena za primenu gde je potrebno precizno zavarivanje i niska struja zavarivanja. Luk se formira izmedju volfram elektrode i metala koji se vari. Luk se štiti zaštitnim gasom koji može biti argon, helium , a za neke legure koristi se mešavina sa vodonikom. Luk je veoma gladak i čist kad se koristi jednosmerna struja. Kad se mašina podesi na naizmeničnu struju zavarivački luk je više bučan ali je još uvek gladak i čist. Gotovo svaki metal može da se vari TIG tehnikom, ugljenični i niskolegirani čelici, hromirani nerdjajući čelici, legure nikla, aluminijumske legure, legure magnezijuma, titanijuma, zatim čist titanijum, kobaltne legure, bakarne legure, bronza, čist bakar, sve to može da se vari u TIG postupku.
Prednosti TIG zavarivanja.
Najveća preimućstva TIG zavarivanja su visok kvalitet zavarenih spojeva, koji se mogu izvesti na gotovo svakom varljivom metalu ili leguri. Druga prednost TIG-a je da se popunjavajući materijal može dodavati u rastop nezavisno od strujnog luka. Sa drugim metodama lučnog zavarivanja količina dodavajućeg materijala je zavisna od kontrole strujnog luka. TIG zavarivanje daje veoma precizan var, varni šav je visokog kvaliteta, pošto se vari sa niskom varilačkom strujom idealno je za tanje materijale i folije. Zatim, u TIG-u je razbacivanje materijala malo, nema šljake i varni šav je relativno lako očistiti.
Glavni nedostaci TIG-a.
Uglavnom to je najsporiji tip zavarivanja zbog sporog nanosa materijala. U TIG postupku zavarivanja naglasak je na preciznosti i perfektnom izgledu vara, što znači nižu zavarivačku struju i više vremena za zavarivanje. Varilac mora da nauči da koordinira pokrete pištolja-plamenika u jednoj ruci i popunjavajućeg materijala u drugoj i istovremeno kontrolisati zavarivačku struju nožnom pedalom.
Priprema Prva stvar koju treba pripremiti je prostor gde ćete obaviti varenje jer vi želite da izbegnete kontaminaciju. To znači da ćete stvarno morati da očistite radni prostor da ste sigurni da nema ulja, vlage ili prašine. Takodje morate obezbediti da nema vazdušne promaje, koja bi mogla izazvati oduvavanje gasa i napraviti probleme tokom zavarivanja. Ako imate šljaku na bilo kom metalu možete je očistiti četkom Zatim treba da očistite bazni metal koji varite. Razlog svih ovih čišćenja je kontaminacija koja ili izaziva loše spojeve za strujno kolo, ili može da prelomi metal zbog slabog kvaliteta vara. Naravno da to zavisi i od metala sa kojim radite zato prvenstveno izvršite čišćenje. Na početku varenja morate imati zaštitni gas da spreči prodor kiseonika u var a za to je najbolji argon koji najbolje radi u TIG zavarivanju. Ako koristite deblji aluminijum možete kod vašeg snadbevača tražiti smešu helium -argona jer helium povećava temperaturu i bolje jonizuje nego argon, a treba vam viša temperatura za ovaj tip varenja. Proverite da li ima curenja gasa, a za to je najbolje koristiti vodu i sapun koji daju mehuriće ako gas curi. Zatim proverite creva za dotok gasa i gasni plamenik. Da napravite dobar var treba napraviti luk, sa ovim lukom napravite tečnu lokvicu metala i gurajte je duž spajajućeg žleba dva materijala. Završite luk, dozvolite varu da se ohladi dodatno ga zaštitite držeći gas iznad njega. U TIG varenju, takodje je važno održati dobar električni kontakt izmedju volframa i metala. Vežbajte i održavajte vašu aparaturu u dobrom stanju i sve delove plamenika čvrsto stegnute.
Različiti su saveti za dužinu popunjavajuće elektrode, vi proverite šta vam više odgovara. Veća i duža popunjavajuća elektroda, znači lakše voditi var. Koristite veći prečnik elektrode (3/32" do 1/8") ako je moguće bar dok učite. Ugao pounjavjuće elektrode i ugao volfram elektrode ne bi smeli da budu isti jer bi toplota mogla otopiti popunjavajući materijal pre nego što želite. Popunjavajuća elektroda mora biti gurnuta u zavarivački rastop a ne uvučena toplotom luka. Ako se na kraju popunjavajuće elektrode formira kugla, znači da nešto ne radite dobro. Problem bi mogao biti nekorektno postavljen ugao prema uglu plamenika, ili nedovoljno agresivan ugao. Gurnite vašu popunjavajuýu elektrodu u rastop. Ne dozvolite da toplota uvuče elektrodu u zavarivački rastop ili nikad nećete dobiti konzistentan rezultat.
Volfram elektroda su blago radioaktivne. Dok brusite nosite respirator. Koristite manju volfram elektrodu da obavite isti posao. Prevelika elektroda može izazvati nestabilan luk i kontaminaciju zbog nedovoljnog toka struje kroz elektrodu koja bi učinila luk stabilnim. TIG i MIG žica za varenje aluminijuma su iste, tj. može se koristiti MIG za TIG varenje. Aluminijum traži veliku temperaturu za varenje. Nemojte se bojati da povećate varnu struju. 1. Zaštitni gasovi za TIG 100% Argon - najbolji gas(najčešće se koristi) 75% Argon-25% Helium sledeći od boljih kombinacija. 75% Helium 25% Argon - vruć gas. Veći procenat helijuma u ovoj gasnoj mešavini može izazvati problem startovanja luka. 100% helium- Stvarno vruć gas. Teško startovati luk. 2. Kad varite u TIG-u materijal mora biti čist, bez rdje, ljuski, farbe itd. Ne bi trebala biti jaka promaja na mestu varenja ili čete izgubiti vašu zaštitu (rupičast var). Podesite aparat tako da dok ste u zavarivačkoj temperaturi nožna pedala pritisnuta na 3/4 , tako da 1/4 imate u rezervi. Ova tehnika vam omogućava da fino završite kraj vara (naglo završavanje vara može izazvati lom vara). Veća struja zavarivanja traži veći otvor keramičke dizne. Prekratak izlaz volfram elektrode iz dizne znači da nećete postići željenu temperaturu potrebnu za varenje aluminijuma. Ako vaša volfram elektroda vrda za vreme varenja ovo znači da je na izmaku. Oblik volframa ima suštinski odraz na oblik , širinu i dubinu vara - zato vežbajte. Veoma je vžan način brušenja volfram elektrode i ugao postavljanja na brusilicu (brusi se uzdužno a ne cirkularno). Dok vežbate zapisujte šta radi a šta ne radi. Volfram treba da izlazi iz dizne 1/4" do 5/16" kad se vari aluminijum na visokoj amperaži, inače neć generisati dovoljno toplote pogotovu ako je keramički otvor mali. Stavite zaštitne rukavice, drvo ili neki drugi neprovodni materijal na radni sto da zaštitite vaše ruke od električnog udara, znojave ruke otežavaju rad, odmarajte ruku u kojoj držite plamenik na čvrstom objektu. Aluminijum zahteva veću temperaturu za varenje. Naprimer aluminijumski spojevi od 1/8" zahtevaju podešavanje struje zavarivanja na 130 amps. ako se koristi naizmenićna struja. Pedala bi trebala biti pritisnuta na 3/4 za vreme varenja. Nula do 1/2 pedale omogućiće vam da upalite luk bez topljenja metala i dozvoliti lagano isprobavanje luka. Kad koristite naizmeničnu struju za aluminijum, materijal će svetleti kad je spreman za popunjavajuću elektrodu. Aluminijum, materijal koji se vari, neće prihvatiti popunjavajuću elektrodu ako ne svetli. Izuzetak je pri jednosmernoj struji sa helijumom zaštitnim gasom istopljeni metal ne menja boju. Kad varite aluminijum ako ne vidite var iznad vaše ploče, jedna od dve stvari se dogadja. Prvo - ne dodajete dovoljno popunjavajuće elektrode. Drugo - vaš materijal je suviše vreo, i potonuo je.

Ako je nepravilan ugao elektrode, toplota će topiti elektrodu a ne metal. Gurnite elektrodu ispod centra toplote. Elektroda mora biti gurnuta u zavarivački rastop a ne uvučena strujnim lukom. Kad gurnete popunjavajuću elektrodu u rastop, rastopljeni metal će se podići. Ugao popunjavajuće elektrode i ugao volfram plamenika ne bi trebali nikad biti isti ukoliko je to moguće. Održavajte vaš strujni luk što je moguće kraći. Dužina strujnog luka je rastojanje izmedju volframa i metala. Različite dužine lukova koriste se za različite materijale. Eksperimentišite. Ulazna toplota je manja kad je vaš luk kraći, koncentrišite luk na manji prostor. Zavarivanje sa većom strujom i kraćim lukom daće manju temperaturu nego dug luk i mala struja zavarivanja. Vreliji var znači da možete voditi var brže, ako je to cilj.
Oblik volfram elektrode menja karakteristike luka
Eksperimentišite sa različitim uglovima plamenika da vidite promene u veličini i dubini vara. Ako je krača elektroda, teže je voditi. Počnite zavarivanje sa dužom elektrodom (naprimer 3/32" ili 1/8"). Neke legure aluminijuma ne vare se dobro. Treba da znate šta varite. Potražite informacije o aluminijumskim legurama, jer neke legure ne mogu uopšte da se vare. Upozorenja Pazite da nikako ne dotaknete volframom popunjavajuću elektrodu. Popunjavajuća elektroda može postati "živa" i odraziti električni šok na goloj koži, ovo govorim iz iskustva. Uvek koristite bakarnu ploču pozadi radnih delova tamo gde zaštitni gas ne može da dopre. Izložiti zadnje delove radnih metala normalnoj atmosferi - rezultat je lep var na vrhu, ali ekstremno porozan unutar vara. Kad dodjete do kraja varnog prolaza, i prekinete luk, dozvolite post-tok gasa da teče i hladi zavarivački rastop, ovo eliminiše ispupčenja na kraju vara i čuva var jednak u kvalitetu i izgledu. Ako vidite varnice ili dim u vašem zavarivačkom luku, ili imate prljave spojeve radnih delova ili nečistu volfram elektrodu. Odmah obustavite postupak i očistite spojeve čeličnom četkom ili brusom, proverite volfram elektrodu. Ne pokušavajte TIG zavarivanje preko starog MIG vara, ovi varovi nisu kompatibilni i takav var se mora ukloniti pre TIG varenja.
U stvari TIG je praksa i kontrola dubine vara i temperature Prevelika temperatura će iskriviti ili prelomiti materijal, premala temperatura znači slaba fuzija dva dela vaš var neće imati snage da čvrsto spoji radne delove zbog nedovoljnog prodiranja vara. Obratite na početku malo veću pažnju na prodiranje vara, sve dok ne dobijete pravi osećaj za korektan prodor vara zavisan od visine temperature, dakle fokusirajte se na kontrolu temperature u zoni vara. Uvek vežbajte na aluminijumu. Evo kako ja to radim, ova tehnika ima varijacije pa nadjite šta odgovara vama. Prvo i najglavnije, obezbedite da je radni deo, metal čist, ekstremno čist. Koristite metalnu četku koju upotrebljavajte samo i isključivo za čišćenje čelika i aluminijuma, tj. metala koji se vare. Za druga čišćenja koristite druge četke. Za čišćenje aluminijuma koristite aluminijumsku četku a za čišćenje čelika čeličnu. Postavite se u komotnu poziciju, ako se osećate nekomotno biće vam teže napraviti tačan ugao i voditi varni pištolj, ali ne očekujte da vodite dug var a da ne predjete u istu komotnu poziciju. Sada istopite metal, napravite mali rastop. Povećajte temperaturu tako da se rastop malo proširi. Gurnite popunjavajuću elektrodu direktno u rastop. Sada će temperatura rastopa malo opasti što će opet uzrokovati da se prečnik rastopa malo smanji. Dozvolite da se prečnik lokvice ponovo poveća koliki je bio pre nego ste gurnuli popunjavajuću elektrodu. Krenite malo napred sa varom, ponovite. Dišite, opustite se i fokusirajte se na var. Dobro zavarivanje je kao gadjanje iz puške ili pištolja. Čvrsto držite ruke, pravilno disanje, komforna pozicija za vaše telo, pravilno postavljeni radni delovi i strpljenje čine dobrog varioca. Odredite komotnu brzinu kretanja vara i održavajte je. Pazite da vam metal ne ključa. U tom slučaju koristite malo više popunjavajuće elektrode nego što ustvari treba. Ne utapajte elektrodu suviše često, samo je dovoljno zadržite pri svakom utapanju, to će omogućiti da lokvica vara bude lagano hladnija što će opet sprečiti preveliki prodor vara u radni metal, računajte na to, zadržite vašu poziciju malo duže nakon svakog utapanja popunjavajuće elektrode. Opet, ponavljam da vi uvlačite elektrodu u rastop, ne dozvolite da zavarivački luk topi elektrodu. Nikada nisam koristio srpast oblik kretanja u TIG-u, samo u MIG-u. Probajte ako radi za vas koristite ga. Ne očekujte pun prodor vara na radnim delovima koji su sastavljeni. Ako hoćete pun prodor vara zakosite ivice na radnim delovima tako da formiraju kao slovo V duž linije spajanja.